Osnovali smo tvrtku s 19 godina u želji da izgradimo nešto dobro i uspješno

Ovaj tekst je objavljen 3.9.2012. u Poslovnom dnevniku, doduše pod dosta drukčijim naslovom.

Rani počeci

Moj kolega i suosnivač Infinuma (tvrtke za dizajn i razvoj mobilnih i web rješenja koju vodimo već 8 godina) Matej Špoler i ja upoznali smo se u srednjoj školi u Karlovcu. Oboje smo voljeli stvarati nove stvari, koje su igrom slučaja bile vezane uz tehnologiju. Bilo je tu svega, od softvera za PC, mobitele i web, pa do pomalo avangardnih projekata. Sjećam se kada je Matej za svoje računalo izgradio vodeno hlađenje kako bi optimizirao proces hlađenja računala, a ja sam u prtljažnik svojeg prvog automobila ugradio računalo da uvijek imam veliku kolekciju glazbe sa sobom.

Informatička natjecanja

U srednjoj školi sudjelovali smo na natjecanjima iz programiranja uz pomoć tadašnjeg mentora i današnjeg prijatelja, Slaven Lulića. Natjecati ste se mogli tako da rješavate programske (uglavnom algoritamske) zadatke ili da sudjelujete u nečemu što se naziva "Smotra radova".

Smotra radova je koncept informatičkog natjecanja koje uključuje razvoj softvera koji rješava neki konkretan problem. Takav razvoj uključuje elemente poput dizajna, projektiranja arhitekture softvera, programiranje svih dijelova softvera, izradu dokumentacije i na kraju prezentaciju pred komisijom koja ocjenjuje projekt.

S obzirom na to da smo znali da smo puno bolji u izvedbi konkretnih projekata, nego u rješavanju apstraktnih algoritamskih problema, držali smo se onoga u čemu smo dobri i tako kao klinci od 15-17 godina par godina zaredom osvojili nagrade na državnim natjecanjima.

Sales pitch

Obično bi Špoler isprogramirao većinu projekta sam. Ja sam pisao dokumentaciju koju je bilo potrebno poslati uz projekt. Nije mi bilo jasno zašto to moram raditi, ali napravio sam to najbolje što sam mogao, trudio se da jednostavno i atraktivno objasnim prednosti projekta i inovativne elemente te da impresioniram onoga tko to čita.

Tada se to zvalo dokumentacija, a kasnije sam shvatio da taj skup od 30-40 stranica prezentacije našeg softvera, njegovih mogućnosti i prednosti nije nikakva dokumentacija. Ja nisam pisao dokumentaciju - ja sam radio sales pitch.

Prve prodaje

Posljednji takav projekt bio je mobyMAP - brzo i atraktivno rješenje za prikaz karti gradova na mobilnim telefonima. Tada nije bilo boljih rješenja od našeg na tržištu, pa smo odlučili pokušati to kapitalizirati. Jednostavno je rješenje bilo predobro da ostane na razini srednjoškolskog projekta, a i svidio nam se izazov.

Iako, nije nam to bila prva stvar koju smo prodali (mislim da smo prvi softver nekome prodali sa 16 godina),bio nam je to prvi veći zalogaj i nismo bili sigurni kako će ići, ali odlučili smo svejedno probati.

FER

Oboje smo upisali FER jer smo smatrali da je važno završiti fakultet. Ne znam iskreno zašto smo to mislili, ali pokazalo se dobrim, pa se te mantre držim i danas. Na prvoj godini faksa uspjeli smo ugovoriti posao s velikim domaćim telekom operaterom, a negdje u isto vrijeme ostvarili i prvu veću prodaju - za 6000 dolara (tadašnjih 30.000 kn) smo prodali licencu kompaniji iz Malezije.

Ne moram ni spominjati da smo imali 18-19 godina, i 30.000 kn nam se činilo kao iznimno puno novaca tada. Razmišljali smo što da radimo s tim novcima. Potrošimo ih na teške žene i laku drogu ili možda s tim možemo nešto bolje? Odlučili smo osnovati tvrtku i pokušati od tih 30.000 kn napraviti 30 milijuna?

Dečki

Neću reći da nas je okolina u potpunosti shvaćala. Imali smo 19 godina i vodili svoju tvrtku, studirali smo i paralelno radili, ali nismo vozili viličar na Jankomiru. Proizvodili smo svoj softver, ali nismo se bavili integracijom tuđeg, instalacijom ili preprodajom licenca softvera stranih kompanija.

Posao smo obavljali od svuda, a mahom najviše iz KSET-a. Internet je bio brz, muzika dobra, a cuga jeftina. Pronašli smo par lukrativnih poslovnih niša, i tada već, za studente, zarađivali pristojne novce.

Ubrzani rast

Tako smo radili dalje tijekom cijelog studija, nalazili nove klijente, suradnike i partnere. Razvijali smo znanje i vještine nas, ali i naših suradnika. Tko god je radio s nama naučio je puno.

Nakon završetka faksa, odlučili smo da je vrijeme da počnemo još ozbiljnije raditi. Timu se aktivno pridružuju Nikola Kapraljević, Josip Bišćan i Tamara Momčilović koji danas čine okosnicu Infinuma. Iznajmljujemo prvi ured od 27m2. Osvojili smo internacionalnu nagradu u vrijednosti $100.000 od Samsunga. Nakon 9 mjeseci selimo se u veći ured - od 100m2. Nakon 12 mjeseci opet se selimo, ovoga puta u ured veličine 220m2 gdje smo smješteni i danas.

Rastemo cijelo vrijeme, sada nas je 22, većinom developeri i dizajneri organizirani u tehnološki specijalizirane timove.

Investicije

Često me pitaju kako to da nismo nikada tražili ni uzeli investiciju. Iskreno, kada smo mi započinjali, nismo ni znali uopće što su to investicije. VC fondovi, seed fondovi, poslovni anđeli...toga ničeg nije bilo. Tako da smo se mi snalazili uglavnom kako smo znali - zaradili smo novce, investirali ih natrag u tvrtku, zaradili još, pa investirali opet natrag u tvrtku. Amerikanci to zovu bootstrapping, a mi to zovemo - svakodnevno poslovanje.

Bootstrapping nam je dobro došao jer nas je natjerao da postanemo dobri u prodaji i tržišnom funkcioniranju.

Specijalizacija

Vremenom smo se specijalizirali za rješavanja problema velikih kompanija orijentiranih prema njihovim korisnicima. To bi značilo da nam se obraćaju banke, telekomi ili veliki brandovi koji trebaju mobilne ili web aplikacije koji će koristiti njihovi korisnici. Takav softver mora biti kvalitetan, lijep, brz i funkcionalan i uspjeli smo si etablirati ime kao tvrtka koja pruža baš to.

Razvili smo najbolje rješenje za mobilno bankarstvo u regiji. Imamo najpopularniju mobilnu aplikaciju za neki medij u Hrvatskoj. Naša aplikacija za pomoć u prometu je nedavno probila 100.000 downloada, a naš softver se koristi na 40 najvećih brodova za krstarenja na svijetu. Produciramo i održavamo softver za najveći telekom u Irskoj. S našom mobilnom aplikacijom tisuće ljudi svaki dan naručuju taxi u New Yorku. Ovo su samo neki od klijenata i problema koje mi rješavamo.

Kvaliteta je najvažnija

Prosjek starosti nam je 25-26 godina i nekad mi je to bio problem reći klijentu, obzirom koliko smo mladi bili. Danas to kažem s ponosom, dok pokazujem referentnu listu projekata koje smo radili i prezentiram našu ekspertizu, što znamo i možemo. Vremena su se promijenila, i mladi ljudi mogu raditi čuda, pogotovo na polju tehnologije.

Sve je ovo rezultat truda, znanja, snalažljivosti i ponešto pameti. Uz pametne ljude i dobar tim čuda postaju stvarno i ja sam jako ponosan na Infinum kakav je danas.